Boris Gelfand: Sa sjajem u očima (1. dio)
Аватар пользователя maria.grigoryan

 

 

Boris Gelfand:

Sa sjajem u očima.

(1. dio)

 

Tekst: Vlad Tkačiev
Foto: Irina Stepaniuk

ANATOMIJA IZAZIVAČA

Ne mogu si pomoći da na početku ne postavim sljedeće pitanje kada si zadnji put izgubio od igrača rangiranog ispod 2500 (referiram se na Gelfandov poraz od Williamsa u Eilatu)?

Ja imam otprilike iste rezultate kada igram s takvim igračima. Ne pronalazim dovoljno motivacije kada igram protiv njih. Radio sam na tome, ali s njima igram dosta rijetko, takve se pogreške događaju. Mislio sam da je taj problem iza mene, ali...

Možda je to zato što igraš u elitnim turnirima od otprilike 1990. pa nije lako ako nemaš jasnu sliku protivnika koji dolazi iz drugačijeg svijeta?

Da, iako sam imao itekako jasnu ideju o Williamsu. Prošle godine je u francuskoj ligi tri puta za redom pobijedio Wojtaseka, Eljanova, i Avruha te je odigrao izjednačeno s Nisipeanu. Tako da sam znao da je opasan. Ali u isto sam vrijeme nemarno odigrao tri ili četiri poteza. Ali to nije katastrofa kao što bi bila da češće igram s takvim igračima.

U nekoliko intervjua spominjao si svoje šahovske korijene: rad s Kapengutom i kako je on slijedio kreativne metode Boljeslavskoga. Kako bi ga mogao opisati i koje su općenite karakteristike bjeloruske šahovske škole?

Da, to je dobro pitanje. svi govore o sovjetskoj školi, ali ja mislim da je to potpuna besmislica!

Zato što smo u Minsku igrali na jedan način, U lvovu na drugi, u Rigi na treći, a na Kavkazu na četvrti način.

...a u centralnoj Aziji na peti način!

Naravno, naravno! Igrače od tamo odlikuju određene regionalne karakteristike, je li tako!

To je moja omiljena tema. Mislim da, uz nekoliko iznimaka, možemo govoriti o nacionalnim stilovima u šahu. Postoji poljski stil, rumunjski stil, njemački stil itd.

Da. Također postoji i kineska škola. Mislim da to definira osnivač. U Rigi je to bio Tal i zato je razumljivo da su ljudi kao što su Vitolins, Šabalov i Širov igrali na isti način. Dok primjerice u Minsku početkom pedesetih igraju Boljeslavskij i Sokolovskij. Naravno, oni su se učili ozbiljno odnositi prema otvaranju s jasnim naginjanjem prema dinamici. Dakle, kraljeva indijanska obrana, različite sicilijanske, a to je krenulo još od turnira za djecu. Otvaranje kao što je kraljičin gambit ili kraljičina indijanska mi uopće nismo poznavali. Ja sam igrao kraljevu indijansku u Najdorfu kad sam imao šest godina. Boljeslavskij nije samo učio Kapenguta, nego je držao lekcije i ostalim trenerima.

Ali ti si sam vrlo rano preuzeo kraljičin gambit.

Reći ću ti zašto. Činjenica je da je Kapengut trenirao Tala 1979.-1980. On je bio taj koji mu je pomogao pripremiti otvaranje za meč kandidata s Polugajevskim. Nakon toga mi je uvijek govorio: ''Ako ne želiš postati ograničenim igračem, nauči kraljičin gambit, uči različite tipove pozicija!'' To sam i učinio početkom osamdesetih. Sjećam se da sam osvojio bjelorusko prvenstvo 1983.-1984. upravo zahvaljujući kraljevskom gambitu. S crnima sam dobivao partiju za partijom: prvo bih odigrao b7-b6 nakon bilo kojeg poteza i onda bih dobio protivnika nakon duge bitke.  

U svakom slučaju, sumiraj što to karakterizira bjelorusku školu.

Dinamizam i ozbiljan pristup k otvaranjima.

Drugim riječima, preteče tomu su varijacije Boljeslavskoga na primjeru sicilijanske obrane i njegovo korištenje kraljevske indijanske?

 Da,da, da. To su najočitiji primjeri.

I kod Kapengutovog Benonija!

Također. Na takvim su nas otvaranjima učili igrati.

Korčnoj je još 1990. bio jako oduševljen tvojim tehnikama završavanja igre.

Stvarno? Nisam znao!

Pretpostavljam da je to bilo zbog rada s Šereševskim. Svi njegovi učenici posjedovali su tu sposobnost.

Ja nisam puno učio s Šereševskim jer je to bila konkurentska organizacija. S njim sam razgovarao tokom mojeg sudjelovanja u reprezentaciji, a i pročitao sam većinu njegovih knjiga.

Veoma me dojmila njegova knjiga ''Contours of the Endgame''.

To je prekrasna knjiga, ali iz nekog razloga je samo prvi dio objavljen. Drugi dio nikada nije ugledao svjetlo dana, iako sam jednom čitao njen manuskript. Naravno, takve knjige nude osnove nakon koje možeš zatvorenih očiju odigrati određene tipove pozicija. Ali on je imao skroz drugi pristup k otvaranjima i svi njegovi učenici, od prve kategorije igrača pa nadalje, igrali su iste pozicije.

Više shematski pristup.

Točno. Jedna od njegovih knjiga na engleskom ima naslov "The Russian chess conveyor" ili "Soviet chess conveyor" i tamo su opisana sva ta otvaranja. Želio bih ti ispričati jednu nevjerojatnu priču o tome kako je Aleksandrov došao igrati u Berlin. Vidjevši da nitko ne koristi to otvaranje, odlučio sam ga iskoristiti. Rekao sam to Šereševskom tokom vožnje vlakom od Moskve do Minska i on je rekao: ''Imam ja puno učenika! Pokazat ćemo im i pustiti ih da igraju!''. Dva mjeseca kasnije donio mi je neke bilješke i ispalo je da su se bavili Berlinom cijelu sezonu. Ja sam ga odigrao tek nekoliko puta, zadržao sam solidne pozicije, ali nakon što sam izgubio odlučujući meč u kandidatskom ciklusu, entuzijazam mi je opao i nekako sam odustao od toga. Ali Aleksandar ga igra cijeli život.

Usput, jednom sam gledao meč Ochoa-Karpov, 1987. godine, kada je Karpov veoma uvjerljivo pobijedio u Berlinu i ostao sam začuđen zašto ga nikad nije primijenio protiv Kasparova.

Pa, Kramnik je također ostao začuđen (smijeh)! Poslije je rekao da kada je pomagao Garryju protiv Ananda, tek je tada osjetio da će u Berlinu doživjeti najneugodnije otvaranje. Mora se reći da je to bilo više nego neobično otvaranje. Teško je to razumjeti.

Misliš na to kako se u pozicija bijelih u trenu može pogoršati?

Da. I to niotkuda. Otvaranje je pozicijsko, ali cijeli trud ovisi o tome hoće li se na kraju poluforsirane varijacije naći određen slobodan pomak.

Što si naučio iz svoje diskusije s Tigranom Petrosianom?

Kao prvo, promatranje tako velikih igrača izbliza je nevjerojatno važno. Pokazivao nam je svoje igre i pričao o svojem životu. Sve je to ostavilo izniman dojam, naravno.

Ali šta si naučio u terminima metodologije?

Pa, određene stvari pamtim još i danas. Pokazao sam mu svoje igre. U jednoj se činilo da imam veliku prednost, ali sam izgubio i nisam mogao razumjeti zašto. 

Ali Petrosian je rekao: ''Trebao si mijenjati topa, skakača staviti tu, i tada bi pobijedio!'' 

Nakon toga, razumio sam da je moguće ne samo izračunati varijacije, već i misliti u okvirima logičkih shema.

Apstraktnim razmišljanjem!

Da. Kada smo igrali brzinsku, obično bi me pitao prije početka igre: ''Na kojem polju želiš da te dovedem u mat?'' Naravno, rekao sam d5 i tako sam si osigurao pobijedu. Ali djeca bi rekla, na primjer, a1, i on bi im naravno oduzeo sve pješake i tada bi krenuo s kraljem na to polje. I sjećam se da jednu stvar nisam napravio i žalim zbog toga cijeli život. Igrao se znameniti meč Kasparov-Petrosian, vjerojatno se toga sjećaš, kralj je krenuo s b7 na c6...

Da, naravno.

Nikitin koji je isto sudjelovao u školi Petrosiana, rekao mu je da, sudeći po njegovim analizama, Kasparov može pobijediti. Petrosian se samo nasmijao i rekao:'' Ok, pokaži mi sutra svoje analize, i uzvratit ću na sve tvoje napade!'' Sljedeći sam dan otišao na turnir i nikada nisam vidio što se dogodilo. To je moglo biti interesantno!

Slučajno, on je rekao da shvaća koliko si talentiran kada te je vidio kako igraš brzinske partije praktički ni ne gledajući na ploču.

Da, Vasilijev mi je pisao o tome. Sjećam se kako me je učio da dok igram brzinski moram raditi svaki potez sa smislom, a kada su uveli dodatne dvije sekunde, počeo sam igrati bolje.

Svidler mi je rekao kako si tokom cijelog brzinskog turnira u Bielu slijedio isti princip: od 5 minuta za igru potrošio si 4,5 min na poteze otvaranja, a preostalih 30 sekundi ti je bilo dovoljno da ostvariš prednost.

Da! Osvojio sam prvu nagradu – sat kojeg i danas nosim. Kada sam ga pobijedio, on je skoro zaplakao.

Koje marke?

Movado – evo ga (pokazuje ga). Sjajan sat!

Čitao sam da su dvije knjige koje su ostavile veliki dojam na tebe bile "Journey into the chess kingdom" Averbaha i Beilina i "Akiba Rubinstein" Razuvajeva and Murakverija. Koje knjige su kasnije na tebe ostavile velik dojam?

Ne postoji ništa takvo! Zapravo, možda knjige Kasparova o poslijeratnoj generaciji: Smislov, Keres…

Jesi li proučavao knjige Kasparova?

Da, naravno da sam sa zanimanjem čitao Kasparova. Čitao sam više nego što sam to prolazio u igrama zato što kompjuterske varijacije nisu toliko interesantne, iako su i one lijepe. Ali procjene i razmišljanja su zaista interesantna. Čak je i Dorfmanova knjiga jako originalna.

Njegove ''Metode u šahu''?

Da, ta. Novi pristup, pokušaj da se daju nekakva pravila. Naravno, ne općenita, ali ponekad si netko misli: kralj je preslab i to je glavni faktor. Jednostavno načini na koje se može ojačati pozicija.

Ta knjiga je ostavila grandiozan dojam na Grišuka.

Da, da. Rekao mi je to. Ne mogu reći da je ostavila grandiozan dojam i na mene, ali sviđaju mi se njegove ideje. 

KAMEN SPOTICANJA

Kada si prvi puta igrao protiv Ananda?

To je bilo u Moskvi 1989. godine na GMS turniru, održana je švicarska partija s 200 igrača. 


U prvih pet rundi on je igrao protiv Širova, Kramnika i mene, tj. s kojima je trebao igrati cijeli život. Nevjerojatna ironija sudbine!

Kako ti se to činilo kada se Anand pretvorio u pravog šahovskog supermena?

A kada to nije bilo tako? Bio je sjajan 1994.-1996., a sljedeći vrhunac bio je kada je usavršio svoja otvaranja, mislim da je to bilo 2005.-2007. Zato što mi se čini da su otvaranja uvijek bila njegova Ahilova peta, sve je igrao.

Misliš onda kada je ustanovio svoj dobro razrađeni repertoar otvaranja?

Da. I uvijek je bio ispred svih što se tiče rada s kompjuterom. Ima nevjerojatno dobar osjećaj za trenutak u kojemu može dobiti nešto od kompjutora i zna kada će to biti samo gubitak vremena.

I, primjerice, on zna koji potez u kojoj poziciji treba poslušati?

Najvjerojatnije i to. S druge strane, Barejev je rekao da je druga najvažnija partija u novoj varijaciji uvijek Anandova.

Mislio je na to da se on brzo prilagođava novim idejama drugih igrača? 

Njegova sposobnost da se tako prilagodi je nevjerojatna. U Wijk aan Zee 2001. igrao je vrlo loše, ali onda je ponovio Kramnikovo otvaranje i dobio Wang Haoa. Zatim je ponovio Aronianovo otvaranje i dobio Širova – igrao je s napretkom.

Jednom sam pitao Kramnika da mi kaže koje po su po njegovom mišljenju Anandove slabosti i on je odgovori da praktički ne vidi niti jednu. Ja sam sa svoje strane kod Vishyja primijetio vrlo nesigurnu igru u zatvorenim pješačkim strukturama nakon čega je Vladimir spomenuo Anandovo izbjegavanje odlaska u detalje i nijanse u otvaranju. Kakve predodžbe o Anandu si ti imao prije meča?

Ja sam o tome pročitao sve od prve do zadnje stranice i mnogo sam o tome razmišljao. Teško je bilo odrediti njegove karakteristike s obzirom da se toliko mijenjao tokom karijere, ali bilo je očito da s njim nešto nije u redu otprilike pola godine prije meča. 

Zato je bilo teško odrediti kakvog ću Ananda vidjeti pa sam se koncentrirao na sebe i pokušao dobiti pozicije koje meni odgovaraju.

Zbog toga sam promijenio svoja otvaranja.

To je trebalo biti moje sljedeće pitanje.

To sam učinio radi mog osobnog komfora jer ako je i istina da on ne igra uvjereno zatvorene pozicije, igrač prelaskom na Grunfeldov sistem ili Merandov s varijantom Botvinnika sistem svejedno neće zatvoriti pozicije. Tako da sam probao zadržati dinamične pozicije prema mogućnostima vlastitog obrazovanja, o čemu smo i razgovarali. To objašnjava izbor Svešnikova i Grunfelda.

Kako se to onda odrazilo na Anandov repertoar? On je i sam tada već igrao s crnima protiv Grunfelda, doduše ne i protiv Svešnikova.

Primijetio sam da Svešnikov s bijelima ili pobjeđuje sa sjajnom novošću – kao što je to bilo 2002. u partiji protiv Kasimžanova i 2003. protiv Kramnika u Cap d'Agde - ili jednostavno ne dobije ništa od partija. Pobijedio je u dobroj partiji protiv van Welyja. A i kod otvaranja je općenito situacija takva da ako bijeli ne dobiju veliku prednost, onda crni igraju dobro. Grunfelda je, kao što si rekao, on odigrao sam, ali otvaranje je bilo onako... Na primjer, ako on s crnim na sistem 5. Fb3 odigra shemu 6...a6, da bi to odlučio mora razumjeti što preostaje bijelima, mora proučiti i 6...Ka6, 6...Kc6, 6...Cg4, drugim riječima, crni bira. Isto je tako i s 7...Cc4 varijantom.

Plus to, naravno, Grunfeld je više izraelsko otvaranje, tamo ga češće igraju.

Da, da, da.

Ali ne i Svešnikov?

Gotovo uopće. Općenito, nekoć je bio popularan, a onda su ga ljudi prestali igrati, iako za to nije bilo nekog posebnog razloga.

Davno prije sam primijetio da se mode u otvaranjima u elitnim krugovima, koje svi slijede, mijenjaju zbog nekih mističnih razloga. 

Ja sam isto razmišljao o tome zašto su ljudi prestali igrati Svešnikova i nisam to mogao razumjeti. Nije bilo objektivnih razloga za to.

Kao rezultat toga, je li izbor bio težak za vas?

Ne, to je bilo lako. Odjednom sam osjetio da je to nekako bila dobra odluka.

Jesi li mislio da ćeš ga iznenaditi izborom Svešnikova i Grunfelda?

Da, naravno. Susrevši se po prvi put sa Svešnikovim, Anand se prvi puta povukao, prešavši na c4, a protiv Grunfelda je pripremio varijante 8. Cb5, 9. d5 s istim rezultatom. Nisam saznao je li složeniji sistem obrane 3. f3 pripremio prije meča ili se na to odlučio tokom meča. To samo on i njegov tim znaju.

Mora se priznati da, za razliku od prethodnih varijanti, u ovoj crni imaju ograničen izbor...

Slažem se, najograničeniji. U tome je i prednost Grunfelda, kada crni imaju preširok izbor, 3. f3 ga sužuje.

Jesi li prepoznao neke druge slabosti kod Ananda, osim ovih koje smo spomenuli?

Uglavnom ne, iako...

Ali ranije je imao nekih psiholoških problema.

Ranije, da. Dogodili bi se trenuci kada nije mogao izdržati pritisak i jednostavno bi se izgubio u toku igre. Ali teško ga je bilo dovesti do takvog živčanog stanja. 

Pa da. Nekada se to postiže i nešahovskim metodama.

Da, ali to nije moj način.

Naravno, ti si jedan od fascinantnijih primjera što se tiče trajanja karijere u samom vrhu. Većina velikih igrača u puno ranijem razdoblju izgubi sposobnost da napravi nešto interesantno. Misliš li da se to sada događa i Anandu? Je li to pitanje motivacije ili nečeg drugog?

To je vrlo teško pitanje! Ali čini mi se da je još prerano za zaključke. Da, nešto ga muči u ovom trenutku, ali imam dojam da se on može vratiti u bilo kojem trenutku i opet igrati sjajno.

Ja imam svoje mišljenje o tome. Čini mi se da Kasparovu nije bilo više ugodno igrati jednom kada je izgubio prednost koju je imao u otvaranjima u osamdesetima i devedesetima, među top igračima. Jer mlađi igrači postaju jasniji i proračunatiji i možda upravo to muči Ananda?

Možda, možda. Ali ne znam. On sada ima dijete, prioriteti su se promijenili. Postaje teže ulagati istu energiju u igru. Teško je reći. Kao prvo, ne možete ući u nečiju glavu, a on je i vrlo zatvorena osoba, tako da što god mi rekli ostaje spekulacija. Jednom kada se situacija promjeni na jedan ili dugi način, možda će nam i on sam reći.

Kada sam intervjuirao Vishyja, činilo mi se da je i on sam bio u potrazi za odgovorom.

On i traži odgovor. Siguran sam da on nije zadovoljan svojim posljednjim rezultatima i daje sve od sebe da promjeni situaciju. 

Žališ li ti zbog toga kako je meč odigran?

Što se tiče strategije, nimalo, ali što se tiče nekih drugih stvari... vjerojatno nije bilo potrebno učiniti pogrešku u osmoj igri ili forsirati stvari u devetoj s 19. c5. To je bilo principijelno krivo s obzirom da je Anand bivši prvak u utvrđivanju. Ali činilo mi se da će se u nedostatku crnog lovca u jednom trenutku isplatiti slabost pješaka na a7. Drugim riječima, pogrešno sam procijenio situaciju. Naravno, moguće je bilo odigrati i potez čekanja, ali sam shvatio da je i on počeo čekati, a u svakom je slučaju bilo potrebno ponovno otvoriti igru. Nisam bio siguran jesam li pronašao dobar trenutak, iako bih ga svakako pronašao.

Nekoliko je komentatora smatralo da je prije poteza 19.c5 pozicija bijelih bila pobjednička u strateškom smislu.

Sasvim moguće. Ali nisam siguran da bi partija bila dobivena bez nekih teških odluka. Ali naravno, to je bila pogreška.

Ne progone vas tragični događaji iz tie-breaka? Nakon svega, praktički ste dominirali u igri.

Ne, ne pogone. Da, imao sam potpunu dominaciju, ali je u Kazanu Kamskij isto tako dominirao u tie-breaku protiv mene i na kraju sam ja pobijedio na posve sličan način. Drugim riječima, nisam igrao dobro, ali sam pobijedio.

U svoje vrijeme Ivančuk je rekao da je gubitak meča od Ananda ostavilo ozbiljne posljedice na njegovu karijeru. Misliš li da je za tebe susret s osvajačkim Kasparovom u ranoj fazi ostavio neke tragove na tvoju odlučnost?

Možda. To je bio jedan trenutak, ali bilo je i drugih trenutaka. Glavni razlog je kaos u šahovskom svijetu. Cijeloga mog života pa sve do današnjeg dana prati me nestabilnost u igri, ali bih u prvenstvima igrao dobro i nisam ništa propuštao.

Jesi li siguran da si učinio pravu stvar kada si odbio pomoć Kasparova u meču protiv Ananda?

Da.

I definitivno ostaješ pri tome da njegov poziv nije bio posve korektan?

Pa, sve je stvar tvojih prioriteta u životu. Ja sam navikao da budem prijateljski raspoložen prema ljudima. Biti opozicija karakteristika je političara. Bilo je jasno da Kasparov o meni uopće nema neki dobar stav, ali je u tom trenutku imao veće probleme s Anandom i zato je želio pomoći u meču protiv njega. Nisam s njim razgovarao otkad je napustio šah i nakon toga sam ga prvi put vidio na nekih minutu i pol u konferencijskom centru u Tal Memorialu. Nastavio je biti protiv mene. Čak i nakon što sam ga pobijedio u Kazanu, imao je samo loše stvari za reći. Drugim riječima, to je bio prijedlog usmjeren protiv Ananda, a ja čak znam i zašto. 

Zašto?

Koliko mi je poznato, Anand je odbio pomoći njemu i Karpovu u bitci za presjedanjem FIDE. Mislio je da će mu Anand pomoći nakon što je on pomogao Anandu protiv Topalova. Sada je to već u javnosti, iako sam ja to znao i prije, kad je došao njegov prijedlog.  

Pozvao sam ljude koji su mi htjeli pomoći i biti sa mnom do kraja, a ne one koji su htjeli oštetiti Ananda.

 

nastavak slijedi...