Tekst i slike: Evgeny Atarov

U drugom dijelu našeg razgovora sa Ali Nihat Yazicijem, predsjednikom turske šahovske federacije i potpredsjednikom FIDE, u Istanbulu, dotaknuli smo dva najvažnija problema posljednjih mjeseci: Njegova zabrana suđenja sudcima iz sedam saveza koji je doveo do sudske tužbe protiv FIDE i "Atalik" afere, koja je postala veliki problem u Turskoj...

- Vratimo se šahovskim pitanjima, mnogim sudcima, iz različitih zemalja, nije izdana akreditacija za Olimpijadu i umjesto njih sudjelovalo je mnogo turskih sudaca. Mnogi su igrači sumnjali u njihove kvalifikacije. Što imate za reći o tome?

- Prije svega, mi smo slijedili pravila. Mi smo vrlo iskusna federacija. Imamo najviše međunarodnih FIDE sudaca.

U pravilim je napisano da više od 50% sudaca na Olimijadi ne smije biti porjeklom iz zemlje domaćina. To je bio slučaj u Norveškoj i Azerbejdžanu. Mi smo poštivali to pravilo i pripremili naše sudce. Imali smo mnogobrojna predavanja i radionice. Radio sam 20 sati dnevno i nikada nisam čuo za incident u kojem je sudjelovao turski sudac. Imamo glavne sudce, mnogo starijih sudaca i oni su sve držali pod kontrolom. U stvari, turski sudci nisu imali nikakvih problema. Naprotiv, ja sam primio pismo zahvale.

Oni koji kažu da je bilo problem samo traže nešto što bi kritizirali. Mogli bi reći i "Ali je obećao da će temperatura biti 40C, a bila je samo 30C". To je tako.

- Znate li da su sudci bili žrtve te situacije. Nisu oni podigli tužbu, već njihove federacije.

- To je problem. Osobno, nemam ništa protiv tih sudaca. Sudci federacija koje imaju problem sa FIDE ne mogu dobiti akreditaciju. Kada smo zabranili sudjelovanje sudcima iz tih sedam federacija, sljedili smo sljedeći kriterij: "FIDE ima 2468 međunarodnih sudaca (i ja sam jedan od njih) ali niti jedan nema automatsko pravo sudjelovati na Olimijadi.

Postoji niz kriterija. Jedan sudac može imati mnogo iskustva. Drugi može biti iz afričke države i potrebno mu je iskustvo koje će ponjeti sa sobom kući i pomoći razvoju šaha. Treći može predstavljati neku jako aktivnu federaciju,npr. Rusiju kojoj dajemo 5-6 mjesta. Postoji mnogo faktora, a svi mogu pokazivati samo na jedan. Posebno ako je vaša federacija uključena u razvoj međunarodne federacije. Ako oštetite kuću gdje živite, biste li trebali biti iznenađeni posljedicama? Nije logično. Prvo tužite FIDE i oštetite ju za 1,2 milijuna Eura zatim se ne ispričate, jer smatrate to prirodnim tokom događaja i to je vaše pravo. Pri tome, vi ne tužite zato jer ste pretrpili štetu ili imali nekakav gubitak ili zato jer ste bili ugroženi, nego samo zato jer vas Garry Kasparov zamolio i obeća vas sponzorirati. Francuz, Leo Battisti je to jasno predočio Glavnoj Skupštini (zanimljivo je da je francuski delegat trebao biti Garry Kasparov)

Za mene je očito da je sve te sudske sporove potaknuo Garry Kasparov... I jednako mi je jasno da ne možeš tužiti obitelj jer ti netko plača da to učiniš, a zatim sjesti s njima za stol. Žao mi je!

...ako nam naudiš, moraš znati da postoje granice. Da turska federacija nije reagirala, Glavna Skupština ne bi donjela odluku kako reagirati na takve sudske slučajeve.

- Jeste li zadovoljni da je Glavna Skupština prihvatila te dokumente?

- Da! Rekao sam danas da postoji mnogo federacija, kao što su Palestina, Togo, Burundi, kojima je dolazak u Istanbul predstavljao veliki problem. To su siromašne države čije federacije nemaju niti 500$ budžeta i koje su morale potrošiti 5 do 10 tisuća Eura iz vlastitog džepa kako bi došle ovdje. Mnoge druge nisu niti mogle doći - Madagaskar, Senegal i druge. Nisu mogle doći jer nisu imale 500-600 Eura za svakog igrača. Vidite li kako bismo im mogli pomoći, da nije bilo tih sudskih slučajeva?

Ne bi se žalio niti da velike federacije poput Francuske, Njemačke, Švicarske, SAD ili Ukraine prime milijune od FIDE i potroše ih na šah. Rekao bi da je to dobro.

Potrošio sam mnogo novaca na sudske sporove u Turskoj, ali ne žalim se zato jer je to bilo za dobrobit šaha. Razljuti me kada toliko novaca odlazi odvjetnicima u džep umjesto da doprinosi napretku.

Stoga mislim da bi netko trebao reagirati. Možete pročitati moju izjavu i zatim ćete shvatiti. Želim da oni razumiju da će ih snaći posljedice ako ovako nastave.

Zato sam želio da Glavna Skupština razmotri prijedlog o zabrani tih sedam federacija. Nisam ih nikada zapravo želio da ih se zabrani, zato sam i povukao svoj zahtjev, nego sam ih želio upozoriti!

Я Ne želim da ljudi ostave šah, ali mora postojati razum. Ljudi bi trebali shvatiti da ne mogu izazivati probleme samo radi zabave, užitka ili osobnog imidža.

Kako to izgleda?! "Ok, ne mogu postati pretsjednik FIDE na demokratski način, ali sam bogat pa ću otjerati FIDE u stečaj i tada će biti katastrofa."

To nije etički. Ne treba zloupotrebljavati građanska prava i odbijati koncept demokracije... Vidjet ćete, nervozan sam jer neznam kako to opisati na Engleskom.

Zamislite da je tih sedam federacija došlo k meni i pitalo "Ali, želiš li nas van FIDE?". Moj odgovor bi bio: "Ne, ali shvaćate li poantu?". Tišina. Oni još uvijek ne razumiju. Nitko se nije ispričao da ih je iskoristio Garry Kasparov. Bilo bi lijepo kad bi to rekli, ali nitko ne misli ili ne govori da su krivi.
Trenutno sam jako uznemiren. Jednostavno ne shvaćaju.

Siguran sam da će slijedeći put te federacija dva puta promisliti prije nego ovo ponove. Nakon poraza u šahu, da li se zaboravite rukovati?! Izgubili su sudski slučaj. Mogli su barem priznati poraz i reći da priznaju sudsku odluku.

Prihvatiti odluku ne znači i složiti se s njom.

Žao mi je ljudi koji ne mogu biti ovdje zbog postupaka njihovih federacija. Postavio bih im pitanje:"Zašto nisu pital svoje federacije iz kojih razloga tuže FIDE?". To je ispravan način pristupa takvim djelima. Ponoviti ću, žao mi je sudaca...

 
- Nije li vas strah da će vas ljudi smatrati šahovskim diktatorom koji provodi svoju volju i koristi svaku metodu za koju on smatra da je prikladna?

- Kao prvo, pretsjednik sam turske federacija. Ja predstavljam svoju federaciju, potpisujem se u ime federacije. Imamo najbolje odvjetnike, sudce i poslovnjake. Odbor TCF-a bira Glavnu Skupštinu i sadrži 90% šahovskih klubova. Oni glasaju, a mi pratimo put demokracije. Stoga, turska federacija me ne može prozvati diktatorom.

Čuli ste da sam diktator? Ali što mislite što ja dobijam iz toga?

Nikada nisam bio plaćen za svoj rad. Jedini put kada sam primio plaću je bio u Tirani, Albanija, gdje sam bio član žalbenog vijeća za partiju Koneru-Hou Yifan. To je bilo kao biti u zatvoru, ali sa plaćom. Bilo je to veoma aktivno vrijeme za federaciju, a ja sam cijelo vrijeme radio na Olimpijadi.

Pokušat ću izbjeći takve pozicije u budućnosti. Kakve ja imam koristi od toga? Politička karijera?! Kada bi napao nekoga ili poduzeo mjere protiv nekoga iz federacije, izgubio bi potencijalnog podržavatelja. Znam da mi niti jedna od ovih sedam federacija ne bi potpomogla. Stvarnost je da neće zaboraviti što sam napravio. Ja nisam Don Quixote.

Neki kažu da sam diktator jer sam kaznio neke igrače u Turskoj.

- Slučaj Atalik je postao jako glasan. Što Vam je napravio da ga natjeravate i želite ga diskvalificirati?

- Hajdemo pričati o tome. Ja sam predsjednik Turske Šahovske Federacije koja broji 235000 igrača. Naša disciplinarska komisija je kaznila Atalik sa 3 mjeseca zabrane igranja jer nije tražio dozvolu niti obavijestio nas da kani igrati u drugoj državi.

- Dobro. Kako su stvari došle tako daleko da dobije zabranu?

- Uvrijedio je vodstvo federacije i samu federaciju kada nas je optužio za korupciju. Zbog toga je dobio 6 mjeseci zabrane.
Zatim je ponovno otišao igrati u inozemstvo, ponovno, bez dopuštenja. Za to je dobio 15 mjeseci kazne. U normalnom slučaju da igrač igra u inozemstvu bez dopuštenja, ne bi dobio 15 mjeseci kazene, ali nakon namjernog i ponovljenog neposluha, prema našim zakonima, kazna je dvostruka ili trostruka.

- A kada je šahistima nužno dopuštenje od federacije?

- To vrijedi za sve sportove, ne samo za šah.Prema zakonu o profesionalnom sportu u Turskoj, sportaš je dužan tražiti dozvolu federacije za sudjelovanje u natjecanju ili u igri u inozemstvu. Naravno, ako želi imati podršku federacije.

- Je li itko od turskih igrača bio u sličnoj situaciji?

- Ne, ovo nam je prvi takav slučaj.

Niti jedan igrač u povijesti Turske, uključujući i Atalika, koji je tražio dozvolu nije bio odbijen

Čak je njegova supruga tražila dopuštenje za sudjelovanje na "Vienna Open", a on nije. Trenutno ne bi niti mogao tražiti dopuštenje, ali govorim u suštini...

Ne znam za druge države, ali u Turskoj je šah 100%-tni sport i zbog toga mi pratimo principe sportskih organizacija.

Atalik se odlučio iznjeti svoj slučaj pred Vrhovnim sportskim sudom, kako je i dopušteno u Ustavu. Ne znam nikoga na sudu, nisam s nikime pričao ili išao u nečiji ured, Ali...unatoč tome, prihvatili su odluku Turske Šahovske Federacije. Atalik još može osporiti pravilo da sportaši moraju tražiti dopuštenje za igranje u inozemstvu, ali sumnjam da će taj spor dobiti. Turska je civilizirana demokratska država i svaki zakon možete osporiti na sudu. On to nije napravio. Pitam Vas: Što smo trebali napraviti? Ako igrač iskorištava svoju poziciju, pokazuje potpuno i otvoreno nepoštovanje prema vodstvu i federaciji i vrijeđa suigrače, prijatelje i kolege?! Kako netko može optužiti 16 i 18-ogodišnjakinje i njihove trenera za varanje kako bi dobile titule? Nije uvrijedio samo organizaciju u Turskoje već i u inozemstvu.

Na kraju, mogli bismo samo zažmiriti na sve to i dati mu dopuštenje. Mi to nismo htjeli napraviti, a on sada priča o ljudskim pravima. Tužan sam zbog toga jer sam i ja čovjek. I svi ostali igrači i treneri su ljudi.  Grivas, Makropoulos, Ilumžinov... svi smo mi ljudi. To nije demokracija kada je nekomu dopušteno napasti sve oko sebe. To je nedopustvio. Ako ste liječnik i ubijete pacijenta, dobiti ćete 3 mjeseca zatvora. Ako to ponovno učinite, 6 mjeseci. U mojim očima, Atalik je osoba koja je ubila profesionalnu etiku.

Ako me netko nazove i kaže mi što god želi, ja ništa neću napraviti. To je subjektivna procjena situacije, a ne objektivna. Mi u federaciji poštujemo opće prihvačene principe i zakone. Ja moram poštivati Turske zakon.